Listovi četinara imaju veoma različit izgled u zavisnosti od vrste i sorte: mogu biti široki ili ravni, šiljasti ili okrugli, dugi ili kratki, tvrdi ili mekani. Postoje i različite boje, poput zelene, plava i nijanse žute. Sa takvom raznolikošću možete stvoriti mnogo raznolikosti u bašti.
Koji četinari imaju meke iglice?
Četinarsko drveće sa mekim iglicama uključuje evropski ariš (Larix decidua), običnu kleku (Juniperus communis), zapadnu arborvitae (Thuja occidentalis) i duglaziju (Pseudotsuga menziesii). Ove vrste su idealne za baštu i stvaraju raznolikost u obliku i boji.
Najljepša vrsta četinara sa mekim iglicama
Četinarsko drveće ne mora nužno imati oštre, prodorne igle. Umesto toga, postoji mnogo lepih vrsta sa mekim iglicama za baštu.
Evropski ariš (Larix decidua)
Evropski ariš vjerovatno ima najmekše iglice, koji je ujedno i jedini listopadni četinari. U jesen spljoštene i vrlo fleksibilne iglice, duge i do tri centimetra, poprime zlatnožutu boju i opadaju. Međutim, šumsko drvo, koje je postalo rijetko, nalazi prostor samo u veoma velikim vrtovima ili parkovima - može narasti i do 40 metara visoko.
Obična kleka (Juniperus communis)
Neke sorte obične ili obične kleke imaju lepezaste grane sa spljoštenim listovima u obliku igle. Sorte 'Green Carpet' i 'Repanda' posebno nude prilično netipičan izgled sa dugim, mekim iglicama. Meke iglice se mogu naći i na drugim vrstama kleke kao što su kleka puzava (Juniperus horizontalis) i kleka Pfitzer (Juniperus x pfitzeriana). Druge vrste i sorte mogu imati vrlo oštre i tvrde iglice.
Zapadno drvo života (Thuja occidentalis)
Drvo života, poznato i kao "Thuja", ima meke listove u obliku ljuski. Čvrsto su pritisnuti uz grane, tamnozeleni na vrhu, a bledi odozdo. Zimi često imaju boju od masline do bronze. Postoje i brojne sorte sa žutim iglicama, na primjer 'Sunkist', 'Golden Globe' ili 'Europe Gold'. Tipičan je i jak aromatični miris koji izlazi kada se iglice protrljaju između dva prsta.
Duglas (Pseudotsuga menziesii)
Douglas jela, koja se u ovoj zemlji često naziva i Daglasova jela, ima veoma meke, tupe iglice. One su samostalne i dugačke su do četiri centimetra. Ako uzmete nekoliko iglica između dva prsta i protrljate ih, ispuštaju svjež miris koji podsjeća na limun. Douglas jela porijeklom dolazi iz Sjeverne Amerike i u dobrim uvjetima može narasti do 60 metara visine. Shodno tome, ovo drvo je pogodno samo za velike bašte ili parkove.
Savjet
Rijetkost je zlatni ariš (Pseudolarix amabilis), koji je također ljetno zelen i čije iglice u jesen poprime divnu zlatnožutu boju. Uprkos ovoj sličnosti, ova vrsta nije u srodstvu sa autohtonim arišom.
