Najbolji rok za sadnju ove biljke luka, koja je neophodna u mnogim njemačkim kuhinjama, je jesen. Gomolji postaju veći nego kada se sade u proleće, ali se malo povećava problem sa mogućim štetočinama jer to daje belovoj muši dosta vremena za svoj razorni rad. Svako ko sada unese beli luk u gredice treba da zaštiti svoje biljke mrežom za zaštitu kulture ili dosta runa za uzgoj povrća.
Kako možete sami uzgajati beli luk?
Da biste sami uzgajali beli luk, posadite neoštećene režnjeve belog luka u dubinu 2-3 centimetra u jesen, sa osnovom lukovice okrenutom nadole i rastojanjem od najmanje 10 centimetara. Pripremite rastresito tlo obogaćeno kompostom i pijeskom i zimi zaštitite biljke slamom ili malčom.
Inače, veliki gomolj je izuzetno lak za njegu, a pogodan je i za samosadnju u podignutim gredicama kao i na balkonu, a po potrebi i na kuhinjskoj dasci. Vaša berba bijelog luka sljedećeg proljeća bit će posebno aromatična, začinjena i zdrava ako koristite lokalni i naravno svježi bijeli luk, po mogućnosti iz regije, za uzgoj vlastitog.
Jedva truda da uzgajate sopstveni beli luk
Od sredine septembra, režnjevi belog luka, koji su što neoštećeniji i koji su prethodno bili odvojeni od lukovice, stavljaju se otprilike dva do tri centimetra u zemlju sa osnovom lukovice okrenutom nadole. Optimalna udaljenost sadnje je najmanje deset centimetara, a dubina sadnje ne veća od tri centimetra. Profesionalci ubacuju nožne prste pod blagim uglom u pripremljene rupe za sadnju i na taj način izbjegavaju moguću trulež korijena, što može biti posebno štetno za mlade biljke u slučaju prevelike jesenje kiše. Budući da bijeli luk preferira rastresito tlo, najbolje je prilikom sadnje u zemlju dodati malo komposta pomiješanog s malo pijeska. Iako se češnjak općenito smatra otpornim, ne može naškoditi ako se biljke za vrijeme hladne sezone zaštite od niskih temperatura slamom ili malčom. U zavisnosti od jesenjih temperatura, redovno ručno plijevljenje korova uz rahljenje zemlje značajno će doprinijeti da vaš bijeli luk ne samo da bude sočan i krupan kada se ubere, već i kulinarski hit u pogledu ukusa.
Od teškog puta do pravih biljaka belog luka
Svako ko redovno posećuje naš baštenski portal već zna bar malo o uobičajenim vrstama belog luka. Ali gdje su takve biljke koje su pogodne za uzgoj u vrtu? Ako tražite izvore u baštenskim trgovinama, brzo ćete primijetiti da se sorta bijelog luka jednostavno izgubila. Kineski beli luk je više nego dominantan, što i ne čudi s obzirom na cene u ponudi. Stoga smo uradili malo detaljnije istraživanje u zemljama njemačkog govornog područja i u suštini pronašli dva izvora snabdijevanja koji bi se gotovo mogli smatrati savjetima za insajdere.
A on zapravo još uvijek postoji, pravi uzgajivač bijelog luka. Iako ne ovdje u Njemačkoj, već u Austriji, Wolfgang Mayr je uzgojio više od 50 različitih vrsta bijelog luka u okviru svog čistog uzgojnog programa, čija se aromatična svojstva kreću od blagih do vrlo ljutih. On već suši berbu 2017. godine na svom tavanu i prilično širok asortiman njegovih delicija može se pogledati i kupiti na stranici “Schaetzausoesterreich”.
Ne baš tako velika, ali zasigurno ništa manje ukusna, ponuda je aroma baštenske kompanije u Verderu na Havelu, koja takođe prodaje starije nemačke biljke belog luka.
